Prof.dr.sc. Davor Štimac ravnatelj je Specijalne bolnice Medico u Rijeci. Specijalist je interne medicine i subspecijalist gastroenterolog, prvi dopredsjednik Akademije Medicinskih znanosti Hrvatske i predsjednik Hrvatskog društva za debljinu HGD-a. Član je Edukacijskog odbora UEG-a (United European Gastroenterology) i predsjedništva European Association of Gastroenterology, Endoscopy and Nutrition (EAGEN).
Kao predsjednik Hrvatskog društva za debljinu, možete li nam ukratko predstaviti ciljeve i glavne aktivnosti vašeg Društva?
Hrvatsko društvo za debljinu, dio Hrvatskog liječničkog zbora, osnovano je kako bi liječnici mogli stručnim znanjem pomoći u borbi protiv epidemije debljine. Naša zemlja, nažalost, ima jedan od najvećih postotaka prekomjerno teških i debelih osoba u Europi.
Naše aktivnosti usmjerene su na prevenciju debljine od najranije dobi, od trudnoće, dječje dobi, adolescencije, pa sve do starije dobi. Ne možemo to postići samo unutar stručnog društva pa širimo znanja o debljini svim liječnicima koji dolaze u kontakt s tim bolesnicima. To uključuje obiteljske liječnike, pedijatre, ginekologe i interniste.
Dakle usmjereni smo boljem razumijevanju problema debljine u vrlo širokom kontekstu, s ambicioznim ciljevima koje smo posljednjih godina i ostvarili. Napravljeni su ogromni pomaci – objavljene su nacionalne smjernice za liječenje debljine, donesena rezolucija Hrvatskog sabora o debljini i predstavljen akcijski plan za nekoliko narednih godina koji je učinila radna grupa okupljenih najistaknutijih stručnjaka iz tog područja u Ministarstvu zdravstva.
Kakva je trenutna situacija u Hrvatskoj u vezi s debljinom i pretilošću? Koje trendove primjećujete?
Prema kriteriju indeksa tjelesne mase naši građani su, uz građane Malte, najdeblji u Europi. Oko 65% odraslih je prekomjerno teško ili debelo, s većim postotkom među muškarcima (preko 70%) nego među ženama (oko 50%). Po tim smo podacima značajno „deblji“ od stanovnika Europe gdje taj prosjek iznosi oko 53 % i nažalost je u stalnom porastu.
Posljednjih petnaestak godina situacija se pogoršava i među djecom, gdje je čak 35% prekomjerno teško. Prema istraživanju iz 2003. godine svako je peto dijete u dobi između 8 i 9 godina bilo prekomjerno teško, a danas je to čak svako treće dijete, od čega nešto više dječaka nego djevojčica. Ako se ovaj trend nastavi, životni vijek će se skratiti, a glavni uzrok će biti debljina.
Možete li nam predstaviti neku od najnovijih inicijativa vezanih uz epidemiju debljine u Hrvatskoj?
Inicijative poput Saborske rezolucije o debljini i Akcijskog plana Ministarstva zdravstva pokazuju ozbiljnost s kojom se pristupa ovom problemu. Iako postoje pokazatelji zaustavljanja trenda porasta debljine kod žena, i dalje smo među zemljama s najlošijim trendovima. Potrebno je uključiti sve društvene segmente, od ministarstava do udruga, kako bi se promijenio način života. Uz poticaj svih nas koji se za to zalažemo, i sve više o ovom problemu javno govorimo, obećavajuće je da su se promjene počele događati.
Što smatrate važnijim u borbi protiv debljine: inicijative usmjerene na prevenciju ili one usmjerene na liječenje?
Prevencija je ključna, no u situaciji u kojoj smo se našli, s obzirom na broj već sad prekomjerno teških i debelih osoba, moramo se aktivno baviti i liječenjem, bilo medikamentoznim, endoskopskim ili kirurškim putem.
Brojne javnozdravstvene akcije se već provode, no to očigledno nije dovoljno. Javne akcije često privlače ljude koji već vode računa o zdravlju, dok oni najugroženiji izbjegavaju suočavanje s problemom. Akcije su obično povezane s grupnim rekreacijskim sportovima, poticanje na pravilnu prehranu i nužnost kretanja odnosno potrebitih najmanje 10 000 koraka na dan.
Izazovi nezdravog života su ipak jaki i potiskuju zagovaratelje zdravog načina življenja. To je posebno prisutno kod djece i mladih, a oni pak usvojene navike kasnije teško mijenjaju.
Ne može se reći da ne postoji dobra volja, čak niti da nedostaju osmišljene aktivnosti, no problem je dosegao takve dimenzije da je negativne trendove zaustaviti puno teže nego što se površnim promatranjem čini.
Koje su posljedice neliječene i zanemarene pretilosti na zdravlje pojedinca i društva u cjelini?
Debljina nije izolirana bolest. Osobe s prekomjernom težinom često imaju prateće bolesti kao što su šećerna bolest, povišen krvni tlak i povišene masnoće. Debljina uzrokuje i probleme s disanjem, masnu jetru, žučne kamence i povećava rizik od zloćudnih bolesti. Epidemija koronavirusa pokazala je da su osobe s debljinom imale teže kliničke slike i veći postotak smrtnih ishoda. Sumarno možemo reći da su osobe s debljinom zdravstveno ugroženije od osoba normalne tjelesne težine što utječe na zdravstveni sustav i naše društvo.
Prati li Hrvatska svjetske smjernice za liječenje debljine? Jesu li nam dostupne sve mogućnosti liječenja?
Hrvatska prati svjetske i europske smjernice i ima vlastite smjernice usklađene s njima. Problem je u brzini registracije lijekova i regulaciji plaćanja. Pitanje je naravno brzine registracije lijekova u našoj zemlji i regulative plaćanja, jer iako imamo nove lijekove za debljinu, njihov trošak za sada snose pacijenti sami. U Hrvatskoj je moguće endoskopsko i kirurško liječenje debljine koje HZZO pokriva u indiciranim slučajevima.
Koji je prvi korak za osobu koja pati od pretilosti i želi riješiti taj problem? Kome se može obratiti za pomoć?
Prvi kontakt bolesnika je uvijek s liječnikom obiteljske medicine koji sagledava može li sam pomoći bolesniku ili će zatražiti pomoć nekog drugog specijaliste. U našem zdravstvenom sustavu ne postoje specijalisti za debljinu, već liječnici pojedinih specijalizacija koji se bave liječenjem debljine, oni su pretežito zaposlenici kliničkih bolnica i dio multidisciplinarnih timova koji definiraju u kojem će se smjeru odvijati liječenje pojedinog bolesnika. Nakon pregleda u ambulantama za debljinu, bolesnici se usmjeravaju prema kliničkim nutricionistima, liječenju u dnevnim bolnicama, medikamentoznoj, endoskopskoj ili kirurškoj terapiji. Kod nekih se liječenje pokušava i s više metoda do pronalaženja optimalne, no važno je da pacijent bude upućen specijalistima koji se bave debljinom onda kada njegov obiteljski liječnik zaključi da sam ne može riješiti bolesnikov problem.
Profesore Štimac, hvala vam na vremenu i stručnim odgovorima. Vaš rad i posvećenost borbi protiv debljine su od izuzetne važnosti za naše društvo. Nadamo se da ćete nastaviti s kvalitetnim radom i postizanjem pozitivnih promjena u zdravlju naših građana. Sretno u daljnjim inicijativama i projektima!