Smršaviti nije lako. Lako se čini mršavim ljudima, zato često osuđuju predebele ljude. Smatraju da je svima kao njima i da je problem u tome što se netko ne zna suzdržati od fine hrane. Debljina ponekad počne blago i razvija se godinama, ponekad čovjek u rekordnom roku natuče kilograme. Al kako god počelo, debljina u jednom trenutku postane dio čovjeka, a jača od njega. Problem kojeg sam više ne može samo tako riješiti.
Većina ljudi je danas dovoljno informirana i odgovorna da su svjesni toga da višak kilograma nije dobar za njih. Ali, ipak ne mršave, kako to? Nije to zato što ne žele, nego zato što ne mogu, da mogu – bi. Da mogu, sigurno bi većina njih odabrala manje kilograma. To bi im olakšalo kretanje, svakodnevne aktivnosti i smanjilo druge zdravstvene probleme koje idu ruku pod ruku s debljinom. Mogli bi i izabrati ljepšu odjeću i osjećati se dobro samo u svom tijelu. Zašto si i ne bi tako nešto željeli?
Al nije to samo tako. Debljina je složena bolest i na nju djeluje više faktora. I to različitih faktora kod različitih osoba. Al za sve njih je uobičajeno da se s vremenom pretvore u začarani krug. Krug debljanja se zatvori i ne možeš više iz tog kruga izaći. Čak štoviše, iz godine u godinu debljaš se još više.
Mi ne možemo kontrolirati snagom volje dal ćemo dobiti temperaturu kad se razbolimo, tako ne možemo upravljati ni svim mehanizmima koji utječu na debljinu. U svakom slučaju ne možemo bez pomoći. Na primjer, inzulin se debljanjem proizvodi sve više, tijelo postane sve rezistentnije na inzulin (ne apsorbira ga, odnosno ne koristi), pa se onda inzulin proizvodi još više, a tijelo još rezistentnije. Krug je zatvoren. A inzulin je jedan od hormona gladi, što se više proizvodi, čovjek je gladniji. Suzdržavanje od hrane postaje sve veća i veća patnja. Ne znam dal je teže biti gladan i ne imati hrane il je teže biti konstantno gladan i okružen hranom.
Tek posljednjih godina pojavili su se na tržištu lijekovi koji utječu na neke biološke procese debljanja. Oni mogu utjecati na smanjenje apetita ili barem na način da apetit s vremenom još ne naraste. Zatim tako da se čovjek brže zasiti kad počne jesti i na pola ručka osjeti da je sasvim dovoljno pojeo. Nekima utječu na to da tijelo manje pojedene hrane apsorbira. Važno je spomenuti i da lijekovi mogu pomoći tijelu da ne aktivira zaštitni mehanizam kada osjeti gubitak težine. To je prirodni refleks tijela za samoodržanjem, al u slučaju prekomjerne kilaže na taj način tijelo samo sebi otežava mršavljenje.
U Hrvatskoj imamo pristup nekim od tih lijekova iako ne na teret zdravstvenog osiguranja. Djelomično zbog toga što se debljina ne percipira kao bolest sama po sebi, nego kao uzročnik i to mnogih bolesti, koje je naš zdravstveni sustav priznaje i spreman ih je liječiti.
Kao i svi drugi lijekovi i ovi lijekovi mogu imati neželjene nuspojave, mogu biti slabije efikasni kod nekih ljudi ili kod nekih osoba efikasnost se s vremenom može smanjiti. Isto tako važno je reći da oni nisu čudotvorni. Nažalost, čudotvorni lijekovi koji bi u kratkom roku i sami, reducirali tjelesnu težinu još nisu izumljeni. Namjena ovih lijekova je da osobi pomogne promijeniti svoje životne i prehrambene navike. Znači, potrebno je da čovjek nauči koje su navike pozitivne za njegovo zdravlje. Odluči da želi svoje zdravlje poboljšati i uloži dodatni trud u mršavljenje. Uz dodatnu pomoć potrebno je shvatiti koji su baš njegovi mehanizmi koji utječu na debljanje i kako da se izvuče iz svog začaranog kruga. Dug je to put, al je uz efikasne lijekove olakšan i što je najvažnije – moguć. Nakraju, ne zaboravimo da je život samo jedan i da ga zaslužujemo proživjeti punim plućima u zdravlju, samopoštovanju i zadovoljstvu.