Od promjene životnog stila do održavanja tjelesne mase: iskustvo jedne ispitanice

UVOD

Danas vrlo često čujemo teme koje su povezane s debljinom, mršavljenjem i, možda još važnije, održavanjem tjelesne mase nakon izgubljenih kilograma. Često slušamo o različitim dijetama i brzim rješenjima, no puno rjeđe čujemo iskrene priče ljudi koji su prošli taj put i uspjeli dugoročno promijeniti svoje navike te s kojim problemima se suočavaju svakodnevno. Postoji dalje uvjerenje da je najveći izazov izgubiti kilograme, no istraživanja su pokazala da je održavanje nove tjelesne mase često najteži dio procesa. Promjene u svakodnevnim navikama, emocionalno jedenje, stres i životne okolnosti mogu otežati održavanje postignutih rezultata. Upravo sam zbog toga pričala s jednom bivšom studenticom koja se zapravo “borila” sa svojom kilažom cijeli život.

Razgovarala sam sa Samantom (24), bivšom studenticom koja trenutno živi u Austriji. Cijeli život imala je normalnu, tj. željenu tjelesnu masu. Međutim tijekom studija dobila je 10 kg, koje je nakon studija uspjela skinuti. Drago mi je da je podijelila svoje iskustvo, izazove s kojima se susretala i navike koje su najprije odmogle te promjenom navika koje su joj pomogle da postigne i održi željenu tjelesnu masu. Ovim razgovorom želim Vam predočiti što zapravo stoji iza dugoročnog uspjeha, ali i ohrabriti sve one koji se možda i sami suočavaju sa sličnim izazovima.

Samanta (24) koja nam je ispričala svoje izazove i strategije u održavanju željene tjelesne mase.

Nadam se da će vas ova priča inspirirati, pružiti korisne uvide i pokazati da promjena nije uvijek jednostavna, ali može biti održiva kada se gradi korak po korak.

Početak promjene: život tijekom studija

1. Možete li nam ukratko ispričati svoju priču? Kako je izgledao vaš odnos s tjelesnom masom kroz godine?

“Od malena pa tijekom cijele srednje škole nisam imala većih problema s tjelesnom masom. Promjene su počele nakon preseljenja u Zagreb zbog studija. U 3 godine tijekom studija dobila sam oko 10 kilograma. Najprije sam živjela u privatnom studentskom domu, a kasnije u samostanu kod sestara. Smatram da je do povećanja tjelesne mase došlo zbog više čimbenika. Prije svega, promijenila se okolina i način života, raspored na fakultetu bio je vrlo promjenjiv, pa su i obroci često bili neredoviti. Dok sam živjela u studentskom domu, kasne večere bile su uobičajene, što je također pridonijelo dobivanju kilograma. Nakon preseljenja u samostan više nije bilo kasnih večera, ali promjene koje su se dogodile tijekom prvih godina studija već su utjecale na moju tjelesnu masu. “

2. Koji je bio trenutak ili događaj zbog kojeg ste odlučili napraviti promjenu?

“Mislim da su postojala dva glavna okidača za promjenu. Prvi je bila moja svadba. Željela sam se osjećati bolje u svom tijelu i biti zadovoljna svojim izgledom na tako važan dan. Drugi važan trenutak bilo je ponovno preseljenje, ovaj put u Austriju. Tamo sam počela živjeti sama i više nisam studirala, nego sam se zaposlila. Radno vrijeme bilo je puno predvidljivije od fakultetskog rasporeda, pa mi je bilo lakše organizirati obroke i planirati prehranu. Problem je, također, bio u domu gdje nisam imala svoj vlastiti prostor za kuhanje, pa nisam mogla kuhati niti imala mjesta za staviti namirnice koje bi konzumirala. Sad ipak imam više vremena za kuhanje i svjesnije biram što ću jesti, a imam i prostor gdje mogu staviti hranu. Uglavnom, smatram da su upravo ta dva životna događaja bila ključna za odluku da promijenim svoje prehrambene navike i počnem više brinuti o svom zdravlju.”

“Smatram da mi je glavni okidač to što sam se htjela osjećati bolje u svom tijelu.”

Navike koje su napravile razliku

3. Koje ste navike postupno uveli i koje su se pokazale najvažnijima za dugoročni uspjeh?

“Najviše mi je pomoglo to što danas sama planiram i pripremam obroke. Ne brojim kalorije, ali kupujem namirnice koje volim i za koje znam da su dobre za mene, pa mi je puno lakše održavati zdrave navike. Primijetila sam da, kada sama kuham, donosim bolje odluke nego prije. Što se tiče tjelesne aktivnosti, nisam osoba koja voli odlaziti u teretanu ili dizati utege. Puno više uživam u šetnji. Nedavno sam nabavila i traku za hodanje pa, kada mi se prošeće, uključim omiljenu seriju i hodam dok je gledam. Tako mi je lakše biti redovita. Jedna od najvećih promjena bila je smanjenje unosa slatkiša i grickalica. Tijekom studiranja čips, kokice i čokolada bili su gotovo svakodnevni dio moje prehrane, posebno kada sam učila. Ne pijem kavu, pa sam slatkiše koristila kako bih ostala budna i imala energije za učenje. Danas više nemam takav način života. Radim, imam ustaljen raspored i odlazim ranije na spavanje, pa više nemam potrebu za kasnonoćnim grickanjem. Promijenio se i način na koji pripremam hranu. Primjerice, prije sam češće jela pohano meso, dok danas radije ispečem kotlet i uz njega pripremim krumpir i salatu. Takve male, ali održive promjene pokazale su se najvažnijima za moj dugoročni uspjeh.”

A danas…

4. Kako danas izgleda Vaš uobičajeni dan kada je riječ o prehrani, tjelesnoj aktivnosti i brizi o sebi?

“Mislim da danas najviše slušam svoje tijelo. Ne jedem prema točno određenom rasporedu, nego kada osjetim glad. Zato nekad doručkujem, a nekad ne. Ne smatram da se doručak mora jesti pod svaku cijenu, nego vjerujem da je važnije jesti onda kada je tijelu hrana zaista potrebna. Većinu ručkova pripremam sama, iako ponekad jedem i na poslu. Trudim se da obroci budu uravnoteženi i da se sastoje od namirnica koje volim. “

“Jedna od najvećih promjena u odnosu na razdoblje studiranja jest to što više ne jedem zbog stresa ili iz dosade.“

“Danas jedem isključivo kada sam gladna, što mi je uvelike pomoglo u održavanju tjelesne mase. Što se tiče tjelesne aktivnosti, obožavam šetati i nastojim biti aktivna svaki dan. U tome mi pomaže i posao medicinske sestre jer sam gotovo cijelu smjenu na nogama. Osim toga, kada imam vremena, odem u šetnju ili hodam na traci kod kuće. Ne volim klasične treninge, ali pronašla sam oblik aktivnosti koji mi odgovara i koji mogu dugoročno održavati.”

Strategije i izazovi

5. Što Vam je bilo najteže tijekom procesa mršavljenja i što Vam je danas najveći izazov u održavanju tjelesne mase? Možete li navesti konkretan primjer?”   

“Najveći izazov i danas mi je unos povrća. Nažalost, još uvijek ne volim većinu vrsta povrća. Tijekom godina pokušala sam više puta uvesti različite vrste u prehranu, ali jednostavno mi se ne sviđaju okusom ili mi teško sjednu pa me napuhuju. Zato najčešće jedem ono povrće koje mi odgovara, poput zelene salate, krastavaca, mrkve i krumpira, i njih uglavnom rotiram u obrocima. Jedini način na koji uspijem pojesti veću količinu različitog povrća jest kroz povrtne juhe, koje mi puno više odgovaraju nego kuhano ili sirovo povrće u drugim oblicima. S druge strane, jako volim voće i ono mi je uvelike pomoglo. Posebno tijekom ljeta često jedem lubenicu, koju danas biram umjesto slatkiša. To smatram jednom od pozitivnih promjena koje sam usvojila jer sam prije u takvim situacijama češće posegnula za čokoladom ili drugim slatkišima.”

6. Kako se nosite s razdobljima kada izgubite motivaciju, vratite nekoliko kilograma ili jednostavno “skrenete s puta”?

“Iskreno, danas se više ne ljutim na sebe zbog takvih situacija. Prihvatila sam da će biti razdoblja kada neću jesti onako kako sam planirala ili kada ću dobiti koji kilogram. Ako nekoliko dana pojedem više slatkiša ili nisam toliko aktivna, jednostavno se vratim svojim uobičajenim navikama čim mogu. Ne pokušavam to nadoknaditi izgladnjivanjem ili pretjeranim vježbanjem. Smatram da jedan ili nekoliko lošijih dana ne mogu poništiti sve dobre navike koje sam izgradila. Upravo mi je takav način razmišljanja najviše pomogao da dugoročno održim tjelesnu masu.”

“Prije bih zbog toga osjećala frustraciju i lako odustala, a danas na to gledam puno opuštenije.”

7. Je li se nakon gubitka kilograma promijenio Vaš odnos prema hrani? Kako danas gledate na obroke, uživanje u hrani i povremene iznimke?

“Definitivno se promijenio. Danas hranu više ne dijelim na ‘dozvoljenu’ i ‘zabranjenu’. I dalje imam svoje omiljene namirnice i ne želim ih se odreći. Obožavam sladoled i uvijek kažem da je to nešto čega se nikada neću odreći. Međutim, shvatila sam da nije problem u tome što pojedem sladoled ili neki drugi desert, nego u količini i ravnoteži. Prije sam često osjećala grižnju savjesti nakon što bih pojela nešto slatko, ponajviše zato što sam znala pretjerati. Danas uzmem onoliko koliko mi je dovoljno, uživam u tome i zadovoljna sam takvim pristupom. Ponosna sam na to što više nemam osjećaj da moram pojesti cijelo pakiranje ili si nešto potpuno zabraniti. Naravno, dogodi se da ponekad pojedem više nego što sam planirala, ali više se zbog toga ne opterećujem. Ne kažnjavam se niti mislim da sam zbog jednog dana pokvarila sav trud. Jednostavno sljedeći dan nastavim sa svojim uobičajenim navikama, malo više pripazim na prehranu i budem aktivnija. Mislim da mi je upravo takav opušteniji i uravnoteženiji odnos prema hrani najviše pomogao da dugoročno održim tjelesnu masu.”

 “Sladoled je nešto čega se nikada neću odreći.”

8. Postoji li neka navika ili način razmišljanja koji smatrate svojom “tajnom” dugoročnog uspjeha?

“Ne bih rekla da postoji neka posebna tajna mog uspjeha. Mislim da je najvažnije to što nisam pokušavala sve raditi sama. Sve što me zanima ili u što nisam sigurna pitam svoju nutricionisticu. To mi daje sigurnost da donosim dobre odluke i da ne nasjedam na razne savjete i trendove koji se mogu pronaći na internetu. Ako bih ipak morala izdvojiti nešto što je bilo presudno, rekla bih da je to promjena načina razmišljanja o hrani. Više ne gledam hranu kao nagradu, utjehu ili nešto što moram strogo kontrolirati.

“Naučila sam da je sasvim u redu uživati u hrani, ali i slušati svoje tijelo. “

Upravo je ta promjena mentaliteta dovela i do promjene mojih navika, a s vremenom i do promjene tjelesne mase. Vjerujem da bez toga nijedna dijeta ili kratkotrajna promjena ne bi bila dugoročno uspješna.”

Samanta Jedličko

Zaključak

Ova priča pokazuje da dugoročno održavanje tjelesne mase nije rezultat savršene prehrane ili stroge discipline, nego svakodnevnih odluka koje s vremenom postaju navika. Ključ uspjeha često leži u usvajanju održivih prehrambenih obrazaca, redovitoj tjelesnoj aktivnosti i razvoju zdravog odnosa prema hrani. Jednako je važna i promjena načina razmišljanja, odnosno odustajanje od osjećaja krivnje i perfekcionizma nakon povremenih odstupanja od plana. Iskustvo ispitanice potvrđuje kako male, ali dosljedne promjene mogu dovesti do uspješnog održavanja tjelesne mase. Također pokazuje da nije potrebno potpuno se odreći omiljene hrane, već pronaći ravnotežu koja je dugoročno održiva. Stručna podrška može dodatno olakšati usvajanje zdravijih navika i povećati sigurnost u donošenju prehrambenih odluka. Ovaj intervju potvrđuje da ne postoji jedinstvena formula za uspjeh, već da svaka osoba treba pronaći način prehrane i razinu tjelesne aktivnosti koje odgovaraju njezinim potrebama i životnom stilu. Upravo individualizirani pristup, zajedno s realnim očekivanjima i postupnim promjenama, predstavlja jedan od najvažnijih preduvjeta za uspješno dugoročno održavanje tjelesne mase.

Autor: Mia Domijan