Brojanje kalorija često se predstavlja kao ključ za gubitak kilograma, ali što ako to zapravo ne funkcionira? Brojanje kalorija dugo se smatra ključnom metodom za mršavljenje, no suvremena istraživanja, poput onih Zoe Harcombe, pokazuju da taj pristup nije učinkovit za dugoročno održavanje težine te da je ovaj pristup previše pojednostavljen. Puno ljudi vjeruje da jednostavno smanjenje unosa kalorija i povećanje tjelesne aktivnosti automatski vodi do mršavljenja. U ovom članku istražujemo zašto gubitak kilograma nije jednostavna jednadžba smanjenog unosa kalorija i povećane fizičke aktivnosti.
Zašto termodinamika komplicira mršavljenje?
Teorija kalorija oslanja se na jednostavnu jednadžbu unosa i potrošnje energije, temeljenu na prvom zakonu termodinamike koji kaže da se energija ne može stvoriti niti uništiti, već samo transformirati. Ljudi često smatraju da je to razlog zašto bi smanjenje unosa kalorija trebalo dovesti do mršavljenja. Međutim, ljudsko tijelo nije zatvoreni sustav – ono je dinamično i reagira na razne biološke i kemijske procese, što znači da postoje dodatni faktori poput hormonalnih odgovora i metabolizma koji utječu na to kako tijelo koristi i skladišti energiju.
Dok zakon termodinamike govori o očuvanju energije, u praksi postoji mnogo faktora koji utječu na to kako tijelo koristi unesene kalorije. Harcombeova istraživanja objašnjavaju da različite hranjive tvari troše različite količine energije tijekom probave. Na primjer, kalorije iz proteina troše više energije tijekom probave (oko 25-30%), dok kalorije iz ugljikohidrata troše manje (6-8%). Ovaj proces, poznat kao termički učinak hrane, jasno pokazuje da nisu sve kalorije jednake. To znači da broj kalorija na papiru ne odražava stvarnu energiju dostupnu tijelu.
Priča o kalorijama: zabluda o jednostavnoj jednadžbi
Zoe Harcombe razotkriva “kalorija je kalorija” zabludu kroz svoju knjigu “Epidemija pretilosti: Što ju je uzrokovalo? Kako ju možemo zaustaviti?”. U njoj nam otkriva da je ova jednadžba pojednostavljena i pogrešna jer ne uzima u obzir kako tijelo procesira različite vrste hrane i prilagođava metabolizam u odgovoru na dugoročne promjene unosa kalorija. Ona naglašava kako tijelo može sagorijevati masti samo kada nisu dostupni ugljikohidrati kao glavno gorivo. Kada jedemo svaka tri do četiri sata, tijelo se oslanja na lako dostupne ugljikohidrate i zaboravlja kako učinkovito sagorijevati masnoću.
Harcombe se također poziva na povijesne studije. Na primjer, dr. Ancel Keys 1940-ih godina proveo je eksperiment koji je pokazao da smanjenje unosa kalorija ne vodi uvijek do očekivanog gubitka težine. Nakon određenog vremena, sudionici studije su prestali gubiti kilograme unatoč niskom unosu kalorija. To jasno pokazuje da naše tijelo ima obrambene mehanizme koji otežavaju dugoročno mršavljenje samo kroz smanjenje kalorijskog unosa. Ovo potvrđuje da brojanje kalorija nije održiva strategija za dugoročni gubitak kilograma.
Zašto brojanje kalorija ne funkcionira – uloga hormona i metabolizma
Jedan od ključnih razloga zašto brojanje kalorija ne funkcionira je utjecaj hormona na regulaciju tjelesne mase. Hormoni poput inzulina i leptina igraju ključnu ulogu u regulaciji gladi, skladištenju masnoća i sagorijevanju kalorija. Kalorijski deficit može dovesti do privremenog gubitka težine, no tijelo ubrzo počinje smanjivati metaboličke procese kako bi sačuvalo energiju. To uključuje smanjenje funkcije štitnjače, što može usporiti metabolizam i otežati daljnji gubitak težine. Ova prirodna otpornost tijela na gubitak kilograma objašnjava zašto većina ljudi vraća izgubljene kilograme nakon prestanka dijete.
Povrh toga, povećana fizička aktivnost ne mora uvijek značiti veći gubitak kilograma. Studije su pokazale da tijelo može prilagoditi svoju energetsku potrošnju smanjenjem aktivnosti u drugim dijelovima dana kako bi održalo ravnotežu energije.
Studija Zoe Harcombe: Razotkrivanje mita o kalorijama
Zoe Harcombe naglašava da kalorije same po sebi nisu ključ za dugoročni uspjeh u mršavljenju. Njena studija pokazuje kako tijelo ne funkcionira prema jednostavnoj logici unosa i potrošnje kalorija. Na primjer, ljudi koji jedu hranu bogatu ugljikohidratima imaju tendenciju pohranjivati više masnoća jer tijelo preferira sagorijevanje ugljikohidrata prije masti. Nasuprot tome, osobe koje konzumiraju više proteina i zdravih masti lakše sagorijevaju masnoće kao gorivo.
Povremeni post i sagorijevanje masnoća
Jedan od ključnih alata koji Harcombe preporučuje je povremeni post. Povremeni post omogućuje tijelu da prijeđe na sagorijevanje pohranjenih masti kao primarni izvor energije, umjesto da neprestano koristi ugljikohidrate. Kada tijelo dobiva obroke svaka tri do četiri sata, ugljikohidrati ostaju glavni izvor energije, što otežava gubitak masnoća.
Uz povremeni post, fokus na hranu bogatu proteinima i zdravim mastima pomaže tijelu da sagorijeva više masnoća, dok uravnotežena prehrana održava stabilnu razinu energije.
Zaključak: Prava hrana, a ne broj kalorija
Brojanje kalorija kao metoda za gubitak težine ne uzima u obzir složenost ljudskog metabolizma i hormonalnih odgovora. Umjesto toga, fokus bi trebao biti na vrsti hrane koju jedemo, s naglaskom na cjelovitu, prirodnu prehranu bogatu proteinima i zdravim masnoćama. Povremeni post također može pomoći tijelu da ponovno nauči sagorijevati masti kao glavno gorivo.
Na kraju, uspjeh u mršavljenju ne leži u brojanju kalorija. Umjesto da trošimo energiju brojeći kalorije, trebali bismo raditi s tijelom i omogućiti mu da učinkovito koristi energiju.