Prof.dr.sc. Sanja Musić Milanović, supruga Predsjednika Republike Hrvatske i majka dvojice sinova, javnosti je poznata po svom stručnom epidemiološkom radu, zalaganju za zdravlje te praćenju i prevencije debljine. Profesorica je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno i Voditeljica Službe za Promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Referentnog centra za promicanje zdravlja Ministarstva zdravstva. U intervjuu govori o debljini kao prijetnji zdravlju modernog doba te važnosti usvajanja zdravih životnih navika za očuvanje cjelokupnog zdravlja stanovništva.
Hrvatska se trenutno nalazi na vrhu Europe po broju osoba s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom. Koji su, prema vašem mišljenju, najvažniji i suštinski razlozi za ovu zabrinjavajuću statistiku?
Prema posljednjim dostupnim podacima kojima raspolažemo, onima dobivenima istraživanjem Europska zdravstvena anketa iz 2019. godine, udio odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom značajno se razlikuje u pojedinim državama članicama Europske unije. Najviši udjeli zabilježeni su u Hrvatskoj i na Malti, gdje je prekomjerna tjelesna masa ili debljina utvrđena u 65% odraslih osoba. Postoje neke razlike po dobi i spolu, no s obzirom na ove izrazito visoke brojke, mislim da ih ne treba naglašavati jer je problem prisutan i vrlo izražen u svih. Ovi podaci su uistinu zabrinjavajući jer čine ozbiljan teret za zdravstveni sustav i zahtijevaju ozbiljnu i brzu reakciju.
Što se tiče razloga nastanka, nemoguće je izdvojiti jedan osnovni razlog uslijed čega je došlo do ovakvih statistika. Debljina nastaje kao posljedica djelovanja većeg broja čimbenika tijekom cijelog života. Danas znamo da to nisu samo individualni čimbenici u smislu genetskih, bioloških i ponašajnih koji čine osnovu za razvoj debljine u pojedinca, već i životna okruženja koja usmjeravaju naše odabire, komercijalne odrednice, javne politike, socioekonomske odrednice i druga društvena obilježja. Upravo zbog ove kompleksnosti uzroka važno je da i odgovori i napori u prevenciji debljine budu sveobuhvatni i multidimenzionalni.
Postoji li korelacija između porasta debljine u nekoj zemlji i njezinog ekonomskog blagostanja? Hrvatska, koja je po BDP-u među zadnjima u Europi, istovremeno je među prvima po stopi prekomjerne tjelesne mase i debljine. Koje su, prema vašem mišljenju, ključne socioekonomske i društvene komponente koje doprinose ovom problemu?
Brojna istraživanja ukazuju na socioekonomsku određenost debljine. Čimbenici koji su ovdje ključni su razina obrazovanja, dohodak, zaposlenost, dostupnost hrane i razina zdravstvene pismenosti. Ti uvjeti utječu na životne navike pojedinca. Socioekonomska razvijenost mjesta stanovanja, od lokalne zajednice do države također je povezana s prevalencijom debljine. Kod debljine se najčešće radi o svojevrsnom začaranom krugu. U slabije razvijenim zajednicama gdje su mogućnosti ograničene bilježe se viši udjeli osoba koje žive s debljinom. Liječenje debljine i posljedica debljine iziskuje visoka davanja u zdravstvu što usporava mogućnosti razvoja iste te zajednice. I tako u krug.
U Hrvatskoj, kad pogledamo podatke Hrvatske zdravstvene ankete, također možemo vidjeti i socioekonomski gradijent. To se, na primjer, vidi u razini formalnog obrazovanja. Tako je u osoba s nižim stupnjem obrazovanja zabilježen najviši udio prekomjerne tjelesne mase i debljine, i to čak 72,6%, nešto niži u osoba sa srednjim stupnjem obrazovanja, 66,2%, a najniži od 53,3% u osoba s najvišim stupnjem obrazovanja. Osim toga, sagledamo li mjesečne prihode kućanstava, najviši udio osoba s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom zabilježen je u osoba s najnižom razinom mjesečnih prihoda i iznosi 68,2%, dok je najniži udio osoba s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom zabilježen u osoba najviše razine prihoda i iznosi 63,1%. I razina urbanizacije važan je socioekonomski čimbenik povezan s debljinom koji je izražen i u Hrvatskoj odnosno najviši udio osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom zabilježen je u osoba koje žive u rjeđe naseljenim, češće ruralnim, područjima, dok je najniži u gusto naseljenim, urbanim područjima.
Postoji li neka zemlja koja se prije nas suočila s ovim problemom i već je krenula u suprotnom smjeru kvalitetnog rješavanja ovog problema i od koje bismo mogli učiti?
Debljina je, na globalnoj razini, jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova. Razmjer problema posebno je vidljiv u jednom od ciljeva koje je Svjetska zdravstvena organizacija postavila do 2025. godine, a to je zaustaviti trend rasta debljine. Danas niti jedna država svijeta nije na putu ostvarenja ovog cilja.
Ako bih baš trebala nekog istaknuti, možda bih izdvojila Portugal, državu koja je poduzela određene korake i gdje je, prema rezultatima istraživanja Europska inicijativa debljine u djece, u razdoblju od 2015. zabilježeno smanjenje prevalencije prekomjerne tjelesne mase i debljine u djece, a zatim stagnacija. Pretpostavlja se da je to rezultat brojnih javnih politika usmjerenih na promjenu prehrambenih navika i očuvanje zdravlja stanovništva koje su u ovom razdoblju uvedene. Ipak, i tamo je problem i dalje prisutan. Za zaustavljanje porasta debljine potrebna je iznimno visoka razina podrške i promjena koje bismo trebali učiniti u društvu. Prije svega treba krenuti od promjene okruženja u kojima živimo, a koja bi trebala olakšati zdrave izbore. Uz to, ne smijemo zaboraviti niti važnost liječenja osoba koje već imaju debljinu. Ne zaboravimo da je debljina bolest. Za to sve je potrebna snažna politička volja, intervencije u lokalnim zajednicama i podrška pojedincima.
Imamo li konsenzus među ustanovama, političkim strankama i utjecajnim pojedincima da je ovo jedan od bitnijih zdravstvenih problema koji je potrebno sustavno rješavati?
Konsenzus da je debljina jedan od vodećih javnozdravstvenih problema na globalnoj razini postoji. To je vidljivo iz prioritetnih područja u javnim politikama na razini Europske unije, i na nacionalnoj razini, kao i kroz ciljeve postavljene od strane institucija Ujedinjenih naroda kao što je Svjetska zdravstvena organizacija ili UNICEF. Podržavajući dokumenti prisutni su na svim razinama. Sad ih je potrebno provesti i pratiti njihovu učinkovitost kako bi vidjeli hoće li i koliko doprinijeti zaustavljanju trenda rasta debljine.
Vi se intenzivno bavite istraživanjima o debljini kod djece. Možete li nas upoznati s najznačajnijim podacima iz tih istraživanja?
Veliko nacionalno istraživanje koje periodički provodimo dio je istraživanja Europske regije Svjetske zdravstvene organizacije “Inicijativa praćenja debljine u djece”, poznatije kroz akronim COSI. Uključivanje u COSI omogućilo nam je kontinuirano praćenje statusa uhranjenosti djece na metodološki ujednačen način s drugim državama. To omogućuje usporedbu s drugim europskim zemljama, a istovremeno doprinosi podizanju svijesti o problemu debljine u djece.
Najnoviji podaci iz 2022. ukazuju da u Hrvatskoj čak 36,1% osmogodišnjaka živi s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom. Vidljive su i regionalne razlike prema kojima najniži udio djece s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom živi u Gradu Zagrebu dok je najviši udio od 38,9% zabilježen u Panonskoj regiji. Već sam ranije istaknula važnu ulogu socioekonomskih nejednakosti u učestalosti debljine, što je uočeno i u djece.
Djeca koja su živjela s djedovima, bakama ili drugim skrbnicima imala su veću vjerojatnost da postanu pretila. Ona u udomiteljskim obiteljima ili domovima za nezbrinutu djecu također su bila pod većim rizikom od debljine. Djeca čiji su roditelji imali nižu razinu obrazovanja češće su razvijala pretilost. S druge strane, djeca koja su živjela s oba roditelja i roditeljima s višim obrazovanjem imala su manji rizik od debljine.
Na smanjenje ovih zabilježenih socioekonomskih nejednakosti neophodno je hitno djelovati i to čini se jedino kroz multisektorsku suradnju.
Nedavno je donesen Akcijski plan za prevenciju debljine za razdoblje 2024.-2027. Koji su glavni ciljevi ovog akcijskog plana, a koji su konkretni koraci u njegovoj provedbi?
U ožujku ove godine donesen je važan dokument za osnaživanje napora u zaustavljanju rasta udjela osoba koje žive s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom, Akcijski plan za prevenciju debljine 2024. -2027. Cilj Akcijskog plana je djelovati na smanjenje opterećenja debljinom poduzimanjem mjera usmjerenih na promicanje zdravih stilova života i prevenciju čimbenika rizika te osnaživanjem aktivnosti usmjerenih na prepoznavanje, praćenje i liječenje debljine.
Akcijski plan za prevenciju debljine zamišljen je kao multisektorski, sveobuhvatni dokument razrađen prema životnim razdobljima i prioritetnim područjima intervencija. Aktivnosti su usmjerene na one za opću populaciju kao i one za ciljane populacijske skupine poput djece, trudnica, radnog stanovništva i starijih ljudi te se, uz promicanje lakše provedbe zdravih stilova života, bavi i praćenjem i liječenjem osoba s debljinom. Vjerujemo da ćemo u sljedećih tri godine, razdoblju predviđenom za provedbu Akcijskog plana za prevenciju debljine, ostvarivanjem planiranih mjera, napraviti korak prema smanjenju tereta bolesti debljine u Hrvatskoj.
Posebno nas zanimaju aktivnosti za smanjenje debljine kod djece. Koje su glavne aktivnosti predviđene ovim planom i koje su ustanove uključene u njihovu provedbu?
U sklopu Akcijskog plana za prevenciju debljine postoji cijeli niz aktivnosti koje su usmjerene na dojenčad, djecu i mlade. One uključuju promicanje tjelesne aktivnosti i pravilne prehrane, poticanje stvaranja neobesogenih okruženja, edukaciju, praćenje uhranjenosti i životnih navika te podršku i liječenje, s posebnim naglaskom na dojenčad, djecu i mlade.
Vrijednost ovog Akcijskog plana je u tome što prepoznaje da jedino multisektorskom suradnjom i djelovanjem u svim okruženjima možemo ostvariti rezultate. Nositelj Akcijskog plana je Ministarstvo zdravstva, no u njegovu su provedbu aktivnosti uključena brojna druga državna tijela poput Ministarstva znanosti i obrazovanja s Agencijom za odgoj i obrazovanje, Ministarstva poljoprivrede s Hrvatskom agencijom za poljoprivredu i hranu, Hrvatski zavod za javno zdravstvo s mrežom županijskih zavoda, Agencija za elektroničke medije, Ured pravobraniteljice za djecu, ali i jedinice lokalne i regionalne samouprave, odgojno – obrazovne ustanove, stručna društva, nevladine organizacije i brojni drugi suradnici.
Moram naglasiti da se u Akcijskom planu nalaze i mjere usmjerene na prenatalno razdoblje, odnosno razdoblje prije rođenja, kako bi osvijestili trudnice i mlade obitelji o važnosti zdravih stilova života od najranije dobi i tako još i prije rođenja djelovali preventivno. Jedino cjeloživotnim pristupom možemo napraviti korak naprijed prema zaustavljanju debljine, gorućeg globalnog javnozdravstvenog izazova.