Biti roditelj nosi dovoljno izazova – neprospavane noći, beskrajne obaveze i stalno balansiranje između brige o djeci, posla i svakodnevnih zadataka. Kada tome dodamo život u tijelu koje društvo često osuđuje zbog njegove veličine, popis izazova postaje još duži. Roditelji s viškom kilograma, osim uobičajenih roditeljskih briga, često se suočavaju s pogledima, komentarima i pretpostavkama koje nemaju veze s njihovim stvarnim sposobnostima.
Ovaj tekst nije o tome kako se „popraviti“. Ovdje govorimo o tome kako živjeti i roditeljiti u tijelu koje imate, a pritom se zaštititi od nepotrebnih osuda.
🔹 1. Prepoznajte osudu kad je vidite (ili čujete)
Osude ne moraju uvijek biti izrečene naglas. Ponekad su to pogledi koji traju sekundu predugo ili šaputanja na klupama igrališta. Nekad dolaze u obliku “dobronamjernih” savjeta poput: „Moraš smršaviti zbog djece“, izgovorenih bez razumijevanja da takve rečenice mogu duboko povrijediti. Ti trenuci često ostave trag, posebno kada se ponavljaju i kada dolaze u prostoru koji bi trebao biti siguran i opušten – na igralištu.
Osude mogu biti otvorene ili prikrivene:
- Pogledi koji vas „mjere“
- Komentari upakirani kao briga
- Pretpostavke da ne možete pratiti dijete u igri
- Podsmjesi i šaptanja iza leđa.
Prvi korak je prepoznati da to što netko misli ili kaže nije objektivna istina, nego odraz njegovih predrasuda.
🔹 2. Postavite granice bez grižnje savjesti
Postavljanje granica u tim situacijama ključno je za očuvanje emocionalnog zdravlja. Nije vaša dužnost objašnjavati svoju kilažu, način prehrane ili zdravstveno stanje. Jednostavna rečenica poput: „Ova tema mi nije ugodna, možemo pričati o nečem drugom?“ ili tiha odluka da se fizički udaljite, sasvim su legitimni načini zaštite. Ponekad je najbolja reakcija – ne reagirati.
Ponavljamo, nije vaša obaveza objašnjavati izgled, kilažu ili prehrambene navike.
Primjer odgovora: „Hvala, ali ne trebam savjet o svojoj težini.“ i diskretno udaljavanje iz razgovora granice su koje štite vaše emocionalno zdravlje jednako kao što ograda štiti dvorište.
🔹 3. Odvojite vrijednost od izgleda
Važno je odvojiti vlastitu vrijednost od tjelesnog izgleda. Djeca pamte vašu prisutnost, toplinu i podršku, a ne broj kilograma ili konfekcijski broj. I upravo zato je bitno što im pokazujemo.
Kad pred njima govorimo o tijelu s poštovanjem, bez samokritike i negativnih komentara, učimo ih da se i oni jednog dana prema svom tijelu odnose s ljubavlju i zahvalnošću. Umjesto da govorite što tijelo “nije”, pričajte o tome što može – koliko vas daleko noge nose u igri, kako vas ruke grle ili kako se smijete dok trčite zajedno.
Zapamtite: Vaša vrijednost kao roditelja nije povezana s kilogramima nego s prisutnošću, ljubavlju i brigom koju pružate djetetu.
Djeca pamte:
- Vaše priče i zagrljaje
- Kako ste ih tješili kad su plakali
- Kako ste se smijali zajedno dok ste se igrali.
Broj na vagi nije dio tih sjećanja.
🔹 4. Budite primjer djeci
Djeca uče kako se odnositi prema tijelu promatrajući nas.
Umjesto negativnih komentara o sebi, naglašavajte što vaše tijelo može: nosi vas kroz park, grli, smije se, igra se. Time gradite njihovu sliku o zdravlju i ljubavi prema vlastitom tijelu.
🔹 5. Okružite se saveznicima
Podrška je neprocjenjiva. Okružite se ljudima koji razumiju da se roditeljstvo ne mjeri kilogramima. Podrška je zlata vrijedna.
Pronađite ljude i zajednice koji razumiju da roditeljstvo nije utrka u izgledu. To mogu biti prijatelji, članovi obitelji ili online zajednice u kojima se dijele iskustva i pruža podrška i osnaživanje. Kada znate da niste sami, osude drugih imaju manju snagu.
Roditeljstvo je dovoljno zahtjevno i bez dodatnog tereta tuđih predrasuda. Vaše tijelo ima pravo biti na igralištu – i to bez isprike. Pravo na prostor nije privilegija, nego osnovno ljudsko pravo. A najbolja poruka koju možete poslati svom djetetu jest: „Vrijedna/na si i voljena/na – baš takav/takva kakav/kakva jesi.“
Jeste li se ikad suočili s osudama na igralištu zbog svoje težine?
Kako ste reagirali – i što biste savjetovali drugima u sličnoj situaciji?