Jeste li primijetili kako zimi češće posežete za hranom?
Kako su večeri duže, dani tiši, a potreba za toplinom veća – ne samo onom fizičkom, nego i onom unutarnjom?
Možda ste se zbog toga i okrivili. Možda ste pomislili da ste izgubili kontrolu. Možda ste sebi rekli da biste trebali biti „jači“.
Ali što ako vaše tijelo ne radi protiv vas? Što ako vam pokušava nešto reći?
Tijelo zimi prirodno traži više
Na biološkoj razini, povećan apetit zimi nije slabost. To je adaptacija.
Manje dnevnog svjetla utječe na hormone koji reguliraju raspoloženje i glad. Razina serotonina, hormona povezanog s osjećajem zadovoljstva, često pada. Tijelo tada prirodno traži hranu koja će ga pomoći stabilizirati.
Hrana postaje način regulacije. Osim toga, zima je godišnje doba u kojem se priroda povlači. Usporava. Odmara. I naše tijelo instinktivno prati taj ritam.
Problem nije u tome što jedemo više. Problem nastaje kada počnemo vjerovati da zbog toga s nama nešto nije u redu.
Hrana kao izvor topline – ne samo fizičke
Hrana nije samo gorivo. Hrana je i iskustvo.
Topla juha. Svježe pečeni kruh. Čaj koji grijemo rukama. To nisu samo kalorije. To su osjećaji sigurnosti.
Zimi, kada provodimo više vremena unutra, kada je manje kretanja, manje sunca i manje vanjskih stimulansa, hrana često postaje jedan od dostupnih izvora ugode. To nije slabost. To je ljudski.
Ponekad ne hranimo tijelo, nego ono što nam nedostaje
Važno je postaviti nježno pitanje: Jesmo li gladni hrane – ili nečega drugog?
Ponekad je to umor. Ponekad je to usamljenost. Ponekad je to potreba za pauzom.
Hrana tada postaje način da nakratko osjetimo olakšanje. Ne zato što smo slabi, nego zato što pokušavamo brinuti o sebi na način koji nam je dostupan u tom trenutku.
Što se događa kada počnemo osuđivati sebe
Najveća šteta često ne dolazi od hrane, nego od misli koje dolaze nakon nje.
„Zašto nemam više kontrole?“
„Opet sam pogriješio.“
„Nikad neću uspjeti.“
Te misli stvaraju udaljenost između nas i našeg tijela. A tijelo ne treba kontrolu.
Tijelo treba odnos. Što ga više kažnjavamo, to nas manje može „čuti“. Što smo nježniji, to ga bolje možemo razumjeti.
Možda tijelo ne traži manje hrane, nego više pažnje
Umjesto pitanja:
- Kako da prestanem jesti?
možda je korisnije pitati:
- Što mi u ovom trenutku treba?
Mogući odgovori:
- Možda je to odmor.
- Možda je to toplina.
- Možda je to izlazak na svjetlo.
- Možda je to razgovor.
A možda je, ponekad, to jednostavno hrana. I to je u redu.
Zima nije vrijeme protiv tijela
Živimo u kulturi koja od nas očekuje konstantnu disciplinu, bez obzira na godišnje doba, emocije ili životne okolnosti. Ali tijelo nije projekt. Tijelo je proces.
Zima nas prirodno poziva na usporavanje, na povlačenje i na obnovu. Ne moramo se protiv toga boriti. Možemo slušati.
Nježan povratak sebi
Ako ste primijetili da zimi jedete više, pokušajte umjesto kritike ponuditi sebi znatiželju. Ne morate sve promijeniti. Ne morate ništa „popraviti“. Možete samo početi primjećivati.
Možda će vam pomoći i dublje razumjeti emocionalnu pozadinu potrebe za hranom. O tome smo detaljnije pisali u članku
👉 Emocionalno prejedanje: Zašto jedemo kad nismo gladni?, gdje objašnjavamo kako hrana često postaje odgovor na emocije, a ne na fizičku glad.
Jer ponekad povećan apetit nije znak da smo izgubili kontrolu. Ponekad je to znak da tijelo još uvijek komunicira s nama. I još uvijek vjeruje da ga možemo čuti.