Koliko života stane u rečenicu „Kad smršavim, onda ću…“?
„Kad smršavim, onda ću otići na putovanje.“
„Kad smršavim, onda ću se fotografirati.“
„Kad smršavim, onda ću kupiti novu haljinu.“
„Kad smršavim, onda ću se prijaviti na ples.“
„Kad smršavim, onda ću početi živjeti.“
Mnogi ljudi koji žive s debljinom ili prekomjernom tjelesnom težinom poznaju ovu rečenicu. Ponekad je izgovorimo naglas, a ponekad ostane samo kao tiha misao u pozadini svakodnevnog života.
Problem nije u želji za promjenom. Problem nastaje kada život stavimo na čekanje dok čekamo da postanemo netko drugi.
Kad cilj postane uvjet za život
Postavljanje ciljeva može biti zdravo i motivirajuće. Želja za gubitkom kilograma, boljom kondicijom ili zdravijim navikama sama po sebi nije problem.
No ponekad se dogodi da cilj prestane biti cilj i postane uvjet. Tada nesvjesno počinjemo vjerovati da nemamo pravo na određena iskustva dok ne dosegnemo određeni broj na vagi.
Tako nastaje opasna zamka:
• život se odgađa
• zadovoljstvo se odgađa
• fotografije se izbjegavaju
• nova poznanstva se odgađaju
• uspomene se ne stvaraju.
A vrijeme prolazi bez obzira na broj kilograma.
Psihologija čekanja „bolje verzije sebe“
Mnogi stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem govore o fenomenu uvjetovanog samoprihvaćanja.
To znači da vlastitu vrijednost vežemo uz određeni rezultat:
• bit ću dovoljno dobra kad smršavim
• bit ću privlačna kad smršavim
• bit ću sretna kad smršavim.
Takav način razmišljanja stvara osjećaj da sadašnji trenutak nije dovoljno vrijedan življenja.
Ponekad najveća prepreka nije broj na vagi, nego glas u glavi koji nas uvjerava da još nismo dovoljno dobri za život koji želimo živjeti. Kada dovoljno dugo slušamo negativne poruke o tijelu, lako ih počnemo prihvaćati kao istinu. Stručnjaci upozoravaju da takva samostigma može utjecati na mentalno zdravlje i kvalitetu života, o čemu više možete pročitati u tekstu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o mentalnom zdravlju i stigmi.
No stvarnost je često puno jednostavnija: ljudi ne stvaraju uspomene zato što imaju idealnu težinu. Stvaraju ih zato što su bili prisutni u vlastitom životu.
Fotografije koje nikada nisu snimljene
Jedan od najčešćih primjera odgađanja života upravo su fotografije. Koliko je obiteljskih okupljanja, rođendana, putovanja i ljetovanja prošlo bez osobe koja je uvijek bila iza fotoaparata? Koliko puta je netko rekao: „Ne slikaj me sada.“
Godinama kasnije rijetko žalimo zbog toga kako smo izgledali na fotografiji. Mnogo češće žalimo što na njoj uopće nismo bili.
Putovanja, ljubav i iskustva ne traže idealnu težinu
Život nema vagu na ulazu. More ne pita za konfekcijski broj. Prijatelji ne mjere vrijednost osobe u kilogramima. Ljubav ne dolazi tek nakon određene brojke na vagi.
Ipak, stigma debljine često nas uvjeri da prvo moramo zaslužiti pravo na uživanje, opuštanje ili bliskost. Upravo smo o tome pisali u članku “Zašto se ljeto pretvara u sezonu srama za osobe s debljinom”, gdje smo pokazali kako strah od pogleda drugih, komentara i društvenih očekivanja mnogim ljudima oduzima jednostavno zadovoljstvo boravka na plaži ili sudjelovanja u aktivnostima koje bi trebale donositi radost.
To je jedan od najtežih tereta koje mnoge osobe s debljinom nose.
Kako prestati odgađati život?
Ne postoji jednostavno rješenje, ali postoje mali koraci. Možemo:
- otići na izlet koji dugo planiramo
- stati pred fotoaparat umjesto iza njega
- kupiti odjeću koja nam odgovara sada, a ne „jednog dana“
- prihvatiti poziv na druženje
- dopustiti sebi uživanje bez prethodnog ispunjavanja uvjeta.
Samoprihvaćanje ne znači odustajanje od promjene. To znači da vlastitu vrijednost ne uvjetujemo promjenom.
Debljina ne bi smjela određivati koliko života živimo
Želja za zdravijim životom može biti važna i vrijedna. Ali život se ne događa tek nakon dijete, nakon određenog broja kilograma ili nakon idealne verzije nas samih. Događa se danas. U ovom tijelu. U ovom trenutku.
Jer nitko ne može vratiti propuštena ljeta, neodrađena putovanja ili fotografije koje nikada nisu snimljene.
__________________________________________________________________
Možda ne možemo promijeniti sve okolnosti preko noći. Možda ne možemo odmah promijeniti ni svoje tijelo. Ali možemo početi mijenjati odnos prema sebi i odbacivati stigmu koja nam govori da život moramo zaslužiti. Jer život ne počinje kada smršavimo. Život je već ovdje.