Ljeto često izgleda kao da je izvan uobičajenog ritma. Kasnije ustajemo, drugačije jedemo, više vremena provodimo vani, putujemo, odlazimo na godišnji odmor ili jednostavno manje pazimo na raspored koji imamo tijekom ostatka godine.
A onda stigne rujan. Vraćaju se posao, škola, obaveze, ranija jutra i poznata svakodnevica. S njima se ponekad vrate i stare navike: preskakanje obroka, jedenje u žurbi, manje kretanja, večernje grickanje ili osjećaj da više nemamo vremena za ono što smo tijekom ljeta pokušavali promijeniti.
Tada je lako pomisliti: „Opet sam na početku.“
Ali povratak starim navikama ne znači nužno da smo podbacili. Ponekad samo znači da promjena još nije postala dio našeg stvarnog života.
Zašto se stare navike tako lako vraćaju?
Navike nisu samo odluke koje donosimo iz dana u dan. One su povezane s našim rasporedom, okruženjem, obavezama, emocijama i situacijama koje se ponavljaju. Zato nije neobično da se promijeni i naše ponašanje kada se promijeni svakodnevni ritam.
Tijekom godišnjeg odmora možda smo imali više vremena za pripremu obroka, više prilika za šetnju ili jednostavno manje stresa. Nakon povratka na posao ponovno jedemo za računalom, sjedimo veći dio dana i navečer pokušavamo nadoknaditi sve ono za što tijekom dana nije bilo vremena.
To ne znači da nam nedostaje volje ili discipline. Možda je samo potrebno pronaći način da se ono što želimo zadržati prilagodi novim okolnostima.
Ljeto nije bilo prekid promjene – nego drugačiji ritam
Ponekad promjenu zamišljamo kao ravnu crtu: jednom kada usvojimo novu naviku, ona bi trebala ostati ista bez obzira na okolnosti. Stvarni život rijetko izgleda tako.
Postoje razdoblja kada se više krećemo, razdoblja kada imamo manje vremena, dani kada jedemo prema planu i dani kada plan jednostavno ne postoji. Postoje godišnji odmori, putovanja, bolesti, stresna razdoblja, obiteljske obaveze i sve ono što čini svakodnevni život.
Zato održavanje promjene ne znači da svaki dan moramo sve raditi jednako. Održavanje znači znati se vratiti onome što nam odgovara kada se okolnosti promijene. Ako ste tijekom ljeta nekoliko tjedana imali drugačiji ritam prehrane ili manje kretanja, to ne briše ono što ste prije toga naučili.
Ne morate čekati ponedjeljak, prvi dan mjeseca ili neki „savršeni trenutak“ da biste nastavili. Možete samo nastaviti od mjesta na kojem se trenutno nalazite.
Što zapravo znači održati novu naviku?
Održati naviku ne znači biti savršen.
Ako ste tijekom ljeta počeli redovito šetati, možda će u rujnu biti teže pronaći sat vremena za šetnju. Ali možda možete pronaći dvadeset minuta. Ako ste imali više vremena za pripremu obroka, možda sada ne možete kuhati svaki dan, ali možete unaprijed pripremiti nekoliko jednostavnih obroka. Promjena ne mora nestati samo zato što se njezin oblik promijenio.
HZJZ u svojim materijalima o izgradnji zdravih navika upravo naglašava postupne promjene kroz male korake, uz postavljanje ciljeva i planiranje. Drugim riječima, nije uvijek potrebno više truda. Ponekad je potrebno pronaći realniji način.
Ne trebamo krenuti ispočetka
Jedna od najtežih misli nakon razdoblja u kojem smo se udaljili od svojih navika može biti: „Sve sam pokvario/la.“ To je slična zamka onoj o kojoj smo pisali u članku o all inclusive odmoru. Jedan drugačiji obrok lako postane „loš tjedan“, a nekoliko takvih dana može se pretvoriti u zaključak da je cijeli trud bio uzaludan.
Ali navike ne funkcioniraju tako. Nekoliko dana, tjedana ili mjesec dana drugačijeg ritma ne briše sve što smo prije toga napravili. Ne trebamo se kažnjavati, nadoknađivati propušteno ili uvoditi stroga pravila. Možemo jednostavno ponovno uvesti jednu stvar koja nam je prije odgovarala:
- doručak prije posla
- kratku šetnju nakon ručka
- redovitiji odlazak u kupovinu kako bismo kod kuće imali ono što nam treba.
Povratak ne mora biti dramatičan.
Realni ciljevi imaju više vjerojatnosti postati dio svakodnevice
Rujan lako probudi potrebu za velikim početkom:
- „Od ponedjeljka ću sve drugačije.“
- „Od sada više nema slatkiša.“
- „Krećem vježbati pet puta tjedno.“
- „Moram konačno dovesti sve u red.“
Takva obećanja mogu kratkoročno zvučati motivirajuće, ali ako nisu usklađena s našim stvarnim životom, brzo postaju još jedan izvor frustracije. Mnogo je korisnije pitati se:
Što je jedna promjena koju mogu realno održavati i kada imam loš dan?
Možda je cilj deset minuta kretanja dnevno. Možda je to jedan obrok koji ćemo češće pripremiti kod kuće. Možda je to odluka da ćemo tijekom dana napraviti nekoliko kratkih pauza od sjedenja. Ne mora izgledati impresivno. Mora biti izvedivo. I upravo tu postoji važna razlika između cilja koji zvuči dobro i navike koja stvarno može postati dio života.
Što ako smo se vratili starim obrascima?
Prije svega – bez panike. Ako primijetimo da smo ponovno počeli jesti na način koji nam ne odgovara, manje se kretati ili zanemarivati vlastite potrebe, to je informacija, a ne presuda.
Možemo se pitati:
Što se promijenilo?
- Jesmo li ponovno preopterećeni?
- Imamo li manje vremena?
- Preskačemo li obroke pa navečer jedemo više?
- Jesmo li umorniji?
- Je li nestala struktura koju smo imali tijekom ljeta?
Ponekad je odgovor upravo tamo. Umjesto da sebe pitamo „Što nije u redu sa mnom?“, korisnije je pitati: „Što se događa u mom danu i što bih mogao/la malo prilagoditi?“ Takvo pitanje otvara prostor za promjenu bez dodatnog osjećaja krivnje.
Male promjene koje imaju vjerojatnost potrajati
Ne postoji jedna univerzalna formula za održavanje navika. Ono što funkcionira jednoj osobi možda neće funkcionirati drugoj. Ali neke stvari mogu pomoći.
Možemo unaprijed razmisliti o situacijama koje nam najčešće otežavaju održavanje navike. Možemo planirati jednostavnije obroke za dane kada imamo manje vremena. Možemo pronaći oblik kretanja koji nam je ugodan, umjesto onoga za koji mislimo da ga „moramo“ raditi. Možemo si postaviti i vrlo jednostavno pitanje: „Što mogu napraviti danas, a da mi to ne bude još jedan teret?“ To može biti mali korak. I upravo zato ima smisla.
HZJZ također naglašava postavljanje ciljeva, razradu plana i postupno uvođenje promjena, a njihov noviji program usmjeren na odrasle osobe posebno ističe razvoj strategija za dugoročno održavanje zdravijih životnih navika.
Povratak rutini ne mora značiti povratak pritisku
Možda je najveća zamka rujna upravo ideja da sada moramo „popraviti“ ljeto. Nakon članaka o odmoru, uživanju u hrani i all inclusive iskustvu, bilo bi prilično ironično da rujan pretvorimo u novu sezonu kažnjavanja. 😄 Ne moramo.
Ljeto nije nešto što sada trebamo ispraviti. Nije potrebno vratiti se na „strogo“ zato što smo se tijekom odmora opustili. Možemo se vratiti rutini bez povratka pritisku.
Ako smo tijekom ljeta uživali u hrani, to ne znači da sada moramo biti stroži prema sebi. Ako smo se manje kretali, možemo ponovno pronaći način kretanja koji nam odgovara. Ako smo izgubili neku naviku, možemo je ponovno izgraditi. Bez kazne. Bez „od sutra sve“. Samo korak po korak.
Ne moramo biti savršeni da bismo nastavili
Promjena životnih navika nije projekt koji jednom završimo pa više nikada ne moramo razmišljati o njemu. Život se mijenja. Naše okolnosti se mijenjaju. Mijenjaju se posao, obitelj, raspoloženje, obaveze i količina vremena koju imamo za sebe.
Zato će se ponekad promijeniti i naše navike. To nije nužno neuspjeh. Cilj nije nikada se ne vratiti starim obrascima. Cilj je prepoznati ih i znati pronaći put natrag. Rujan nam zato možda ne treba biti još jedan veliki početak.
Navika je ona kojoj se možemo vratiti. 🍂